INSTITUCIONALNI ALIBI: KAKO SE U OPĆINSKOM SUDU U TUZLI PERE ODGOVORNOST

Prije nego krenemo u novi nastavak – mala najava i mala pauza.

Danas je trebao izaći tekst pod naslovom:

„NEĆETE VJEROVATI – ALI U OBRAZLOŽENJU RJEŠENJA VSTV-a BiH KRIJE SE DOKAZ DA MUHAMED TULUMOVIĆ NIKADA NIJE MOGAO BITI IZABRAN ZA SUDIJU KANTONALNOG SUDA U TUZLI!“

Ali nećemo danas Muhameda.
Čovjek tek dobio funkciju predsjednika Kantonalnog suda u Tuzli, a već mu je – da prostite – skočila na nos.
Neka se malo odmori preko vikenda.

Pažnja: tekst ide u ponedjeljak.

Neka Muhamed predahne ova dva dana.
Nećemo ga odmah suočavati s činjenicama koje čekaju.

Mi se vraćamo na naš serijal – već četrdeset napisanih tekstova – da se publika podsjeti zašto se uopće bavimo ovim temama.

Jer da nije bilo Šejlizma, da nije bilo kadijskog postupanja sutkinje Šejle Ćatić, i njenog jarana Emira Sinanovića i jaranica Svetlane Stevanović i Smire Šljivić – i  davanja Dženexu „rajskih krila“ da nastavi sa ucjenom prema kupcima stanova Lamela B2 – Muhamed Tulumović bi danas mirno, rahat, sjedio u fotelji predsjednika Kantonalnog suda – bez ijednog pitanja o njegovih 12 godina nezakonitog „predsjednikovanja“ Općinskim sudom u Tuzli.

Nikome ne bi bio interesantan.

Ali karma, što bi rekli stari Latini, ima svoje planove.

Muhamed je odlučio stati službeno u zaštitu Šejle Ćatić, pa kol'ko god da košta.
Potpisao njenu privatnu disciplinsku prijavu protiv advokata Mirnesa Ajanovića.
I – pao zajedno s njom …i još pada.
Jer podsjećamo:

Prijava sutkinje Šejle Ćatić protiv advokata Mirnesa Ajanovića – već je odbijena kao neosnovana. Rješenjem Regionalne advokatske komore Tuzla broj 5-DT-031/25 od 14.11.2025. Na 24 stranice obrazloženja.

Znači – đaba krečili.

Ali dobro, ostavimo Muhameda za ponedjeljak.
Danas – vraćamo se serijalu.

INSTITUCIONALNI ALIBI – KAKO SE U OPĆINSKOM SUDU U TUZLI PERE ODGOVORNOST

Ako je „Pravosudni teatar“ PRAVOSUDNI TEATAR – KAKO SE U OPĆINSKOM SUDU U TUZLI REŽIRA ZAKON (Nakon Šejlizma – Svetlanizam, Samiramizam i Emirizam) pokazao kako se odluke režiraju, onda institucionalni alibi pokazuje kako se za te odluke – niko ne smatra odgovornim.

To je nova faza sistema:

Nepravda više ne traži opravdanje. Dovoljno joj je da ima – papirni alibi, sa sudskim pečatom.

1. Alibi kao forma preživljavanja

U svakom ozbiljnom sistemu, odgovornost je vertikala.
U Općinskom sudu u Tuzli – odgovornost je krug

Haman će po istom obrascu biti i u Kantonalnom sudu, ali mere bit’ i ne bidne, jer pratićemo – i pisaćemo i objavljivat sudske odluke i analizirati ih – bezu pravne milosti, posebno ako ne budu imali milosti prema pravdi.

Čekamo i odluku Kantonalnog suda u Tuzli, predsjednik sudskog vijeća je Smiljana Lekić, kažu fina sutkinja – vidjećemo. Ne zna se ko je izvjestilac, ko će sudskom vijeću od tri sudije, a izvjestilac je jedan od njih – predlagati kako da presude po usvojenom mjeri sutkinje Amele Trumić koja je presudila u korist kupaca i protiv mogućnosti Dženexa da nastavi sa ucjenjivanjem. Da li će Smiljan Lekić i druge sudije Kantonalnog suda u Tuzli svoj ljudski i pravni obraz poturiti Dženexu, znaće se vrlo brzo, posebno u predmetima Šejle Ćatić, Svetlane Stevanović i Samire Šljivić.

Emir Sinanović se „izvukao“, nema više predmeta, njegove stranke su potpisale pakt sa Dženexom, platili pola od cijelog, nisu mogli izdržati agoniju, svjesno produkovanu apsurdnim poništenjem vlastite sudijske privremene mjere osiguranja – da bi Dženexu bilo još bolje. Ok, ako sudijama nije stalo do obraza i njihove pr(lj)avosudne budućnosti, što bi nama bilo žao njih. Mi sve stavljamo pred SUD JAVNOSTI – pa eto, neka javnost presudi.

Ali da nastavimo, kako smo naveli – u Općinskom sudu u Tuzli – odgovornost je krug.

Kada se pojavi sumnja, institucije odmah počnu kružiti oko nje, tražeći način da:

• krivica bude razvodnjena,
• a slika sistema ostane netaknuta.

Svi imaju objašnjenje.
Niko nema odgovor.

• Sudije: „odlučivali  smo po zakonu“.
• Predsjednik suda: „ne mogu uticati na rad sudija“.
• VSTV: „nije nadležno za konkretne odluke“ …baš ih briga.
• Tužilaštvo: „nema dovoljno dokaza“.
• Ministarstvo: „ne možemo se miješati“.

Savršeno uklopljen mehanizam spiranja odgovornosti.

2. Kada institucije postanu zaštitni sloj

Umjesto da kontrolišu – institucije postaju štit između javnosti i istine.

Ne rade da isprave nepravdu – nego da je amortizuju.

Umjesto da pozovu na odgovornost – načine „internu analizu“ koja nikada ne ugleda dan.
Umjesto reakcije – dobijemo dopis o „nadzoru zakonitosti rada“.
Umjesto mjere – dobijemo floskulu.

To nije nadzor.
To je birokratska kamuflaža.

3. Umjetnost pranja odgovornosti

U Tuzli sudski model institucionalnog alibija ima tri faze:

1. Negirati.
2. Relativizirati.
3. Formalizirati – bez posljedica.

Na papiru – sve izgleda uredno.
U stvarnosti – ništa se ne dešava.

Pravosudno pranje ruku: administrativno čisto – moralno prljavo.

4. Nadzor koji ne vidi, disciplinski sistem koji ne čuje

Da VSTV i tužilaštva ozbiljno reaguju na sve što se u Tuzli dešava – morali bi otvoriti seriju predmeta.

Umjesto toga:

• disciplinski tužilac čeka da drugi pošalju inicijativu,
• a kad inicijativa stigne – „neosnovana“.

Nadzor postoji samo kao privid.
Kontrola – kao tabu.
Istina – kao smetnja.

Kolegijalna zaštita postaje važnija od zakona.

5. Povezanost kao zaštitni mehanizam

U Općinskom sudu u Tuzli više ne postoji individualna odgovornost.
Postoji kolektivna sigurnost kroz međusobno pokriće.

Kad jedna odluka izazove sumnju – druga joj pruži zaštitu.
Kad jedna institucija zašuti – druga je pokrije.
Na kraju – svi su radili „u skladu sa zakonom“.

A rezultat?
Suprotan zakonu.

To nije slučajno.
To je sistem.

6. Zaključak – opasna forma korupcije

Institucionalni alibi je najopasniji oblik korupcije jer:

• ne koristi mito,
• ne koristi novac,
• ne ostavlja trag.

Njegovo jedino oružje je – forma.

Sve izgleda uredno, potpisano, arhivirano.
A suština – trula.

Tuzlansko pravosuđe je time stvorilo novi tip imuniteta:

Imunitet koji ne štiti čovjeka od zakona – nego zakon od čovjeka.

Dok institucije međusobno peru ruke, ne primjećuju da im se ogledalo topi.
Jer kada se pravda pere predugo – više nema šta da se opere.

Ostaje samo prazna slika.

Sutra: ANATOMIJA TIŠINE – Kako se nastaje sudsko-institucionalna poslušnost

Svaka tišina ima svoju anatomiju.

Negdje je to samo muk.
U Općinskom sudu u Tuzli – tišina ima organe – srce, pluća, nervni sistem i sopstveni refleks straha.

Njeno srce kuca u hodnicima gdje se odluke ne donose zbog zakona, nego zbog ravnoteže između moći i poslušnosti.
A njen nervni centar – onaj koji određuje šta se smije, a šta se ne smije – zove se interes.

Ovo nije politička teorija.
Ovo je opis mehanizma koji svakodnevno gledamo…

Prekosutra:

„NEĆETE VJEROVATI – ALI U OBRAZLOŽENJU RJEŠENJA VSTV-a BiH KRIJE SE DOKAZ DA MUHAMED TULUMOVIĆ NIKADA NIJE MOGAO BITI IZABRAN ZA SUDIJU KANTONALNOG SUDA U TUZLI!“

INSTITUTIONAL ALIBI: HOW RESPONSIBILITY IS WASHED INSIDE THE MUNICIPAL COURT IN TUZLA

SERIES: WHO IS JUDGING US?

Before we continue with the new installment – a short announcement and a short pause.

Today’s planned text was supposed to bear the title:

“YOU WON’T BELIEVE IT – BUT THE EXPLANATION OF THE DECISION OF THE HJPC BiH CONTAINS PROOF THAT MUHAMED TULUMOVIĆ COULD NEVER HAVE BEEN ELECTED JUDGE OF THE CANTONAL COURT IN TUZLA!”

But today we will not deal with Muhamed.

The man has just taken the position of President of the Cantonal Court in Tuzla, and already – pardon the phrase – the pressure has landed right on his nose.

Let him rest a bit over the weekend.

Attention: the text comes out on Monday.
Let Muhamed catch his breath for these two days.
We won’t confront him immediately with the facts waiting for him.

We return now to our series – forty texts already written – to remind the public why we deal with these topics at all.

Because had there been no Šejlism, no qadi-like conduct by Judge Šejla Ćatić, and her close associates Emir Sinanović, Svetlana Stevanović and Samira Šljivić – granting Dženex “paradise wings” to continue blackmailing buyers of the Lamelа B2 apartments – Muhamed Tulumović would today be sitting comfortably and quietly in the chair of President of the Cantonal Court, without a single question about his 12 years of unlawful “presiding” over the Municipal Court in Tuzla.

No one would care.

But karma, as the old Latins said, has its plans.

Muhamed chose to officially stand in defence of Šejla Ćatić, at whatever cost.
He signed her private disciplinary complaint against attorney Mirnes Ajanović.
And – he fell together with her… and continues falling.

Let us recall:

The complaint filed by Judge Šejla Ćatić against attorney Mirnes Ajanović has already been dismissed as unfounded.
By the decision of the Regional Bar Association Tuzla no. 5-DT-031/25 of 14 November 2025.
With 24 pages of reasoning.

Meaning – the whole effort was in vain.

But all right, let us leave Muhamed for Monday.

Today – we return to our series.

INSTITUTIONAL ALIBI – HOW RESPONSIBILITY IS WASHED INSIDE THE MUNICIPAL COURT IN TUZLA

If the “Judicial Theatre” PRAVOSUDNI TEATAR – KAKO SE U OPĆINSKOM SUDU U TUZLI REŽIRA ZAKON (Nakon Šejlizma – Svetlanizam, Samiramizam i Emirizam) showed how decisions are staged, the institutional alibi shows how – for those decisions – no one considers themselves responsible.

This is the new phase of the system:
Injustice no longer seeks justification. It only requires a paper alibi, stamped by a court.

1. Alibi as a survival mechanism

In every serious system, responsibility is a vertical.

In the Municipal Court in Tuzla – responsibility is a circle.

It may well become the same pattern within the Cantonal Court, but that remains to be seen – because we will monitor, write, and publish court decisions, analysing them without legal mercy, especially if they show no mercy toward justice.

We now await the decision of the Cantonal Court in Tuzla.
The president of the panel is Judge Smiljana Lekić – reportedly a fair judge; we shall see.
We do not yet know who the reporting judge is – the one who, within a three-judge panel, will propose how to rule in the appeal against Judge Amela Trumić’s injunction, which was rendered in favour of the buyers and against Dženex’s ability to continue blackmailing them.

Will Smiljana Lekić and the other judges of the Cantonal Court in Tuzla lend their legal and human integrity to Dženex?
We will soon find out, especially in the cases of Šejla Ćatić, Svetlana Stevanović and Samira Šljivić.

As for Emir Sinanović – he “escaped”.
He no longer has any cases.
His parties signed a pact with Dženex and paid half of everything – unable to endure the agony intentionally produced by the absurd annulment of his own prior injunction, solely so Dženex could gain even more.

Fine.
If judges do not care about their integrity or their (im)judicial future – why should we care for them?

We place everything before the COURT OF THE PUBLIC – and let the public judge.

But let us continue, as we began:

In the Municipal Court in Tuzla – responsibility is a circle.

When suspicion appears, institutions begin circling around it, seeking a way to ensure that:

• guilt is diluted,
  • and the image of the system remains untouched.

Everyone has an explanation.
No one has an answer.

• Judges: “we decided according to the law.”
  • President of the court: “I cannot influence judges’ work.”
  • HJPC: “we are not competent for specific decisions”… they simply don’t care.
  • Prosecutor’s Office: “insufficient evidence.”
  • Ministry: “we cannot interfere.”

A perfectly aligned mechanism for washing responsibility.

2. When institutions become a protective shield

Instead of exercising oversight – institutions become a shield between the public and the truth.

They do not act to correct injustice – but to cushion it.

Instead of calling for accountability – they prepare an “internal analysis” that never sees the light of day.

Instead of a reaction – we receive a memo about “supervision of legality”.

Instead of measures – we get a bureaucratic phrase.

This is not supervision.

This is bureaucratic camouflage.

3. The art of washing responsibility

The judicial model of institutional alibi in Tuzla has three phases:

1. Deny.
2. Relativise.
3. Formalise – without consequences.

On paper – everything looks proper.

In reality – nothing happens.

Judicial handwashing: administratively clean – morally filthy.

4. Oversight that does not see, disciplinary systems that do not hear

If the HJPC and prosecutor’s offices responded seriously to what is happening in Tuzla, they would have to open a series of cases.

Instead:

• the disciplinary prosecutor waits for someone else to file an initiative,
  • and when the initiative arrives – “unfounded.”

Supervision exists only as an illusion.
Control – as a taboo.
Truth – as an inconvenience.

Collegial protection becomes more important than the law.

5. Connectedness as a protective mechanism

In the Municipal Court in Tuzla individual responsibility no longer exists.

There is collective security through mutual cover.

When one decision raises suspicion – another protects it.
When one institution goes silent – another shields it.

In the end – everyone acted “in accordance with the law.”
And the result?
Opposite to the law.

This is no accident.

This is a system.

6. Conclusion – the dangerous form of corruption

The institutional alibi is the most dangerous form of corruption because:

• it uses no bribes,
  • no money,
  • leaves no trace.

Its only weapon is form.

Everything looks proper, signed, archived.
But the substance – rotten.

In this way, the Tuzla judiciary has created a new type of immunity:

Immunity that does not protect a person from the law – but protects the law from the person.

While institutions wash their hands of responsibility, they do not notice the mirror melting in front of them.

Because when justice is washed too long – there is nothing left to wash.

Only an empty reflection.

Tomorrow:

ANATOMY OF SILENCE – How Judicial-Institutional Obedience Is Born

Every silence has its anatomy.
Somewhere it is only a mute void.
In the Municipal Court in Tuzla – silence has organs: a heart, lungs, a nervous system, and its own reflex of fear.

Its heart beats in hallways where decisions are not made because of the law, but because of the balance between power and obedience.

And its nervous centre – the one that determines what is allowed and what is forbidden – is called interest.

This is not political theory.
This is a description of a mechanism we watch every day.

The day after tomorrow:

“YOU WON’T BELIEVE IT – BUT THE EXPLANATION OF THE HJPC BiH DECISION CONTAINS PROOF THAT MUHAMED TULUMOVIĆ COULD NEVER HAVE BEEN ELECTED JUDGE OF THE CANTONAL COURT IN TUZLA!”

Dalje:

NASTAVAK SERIJALA — BORBA ZA PRAVDU ZA SVE GRAĐANE

Zbog ozbiljnosti podnesene kaznene prijave Federalnom tužilaštvu – POSKOK-u, odlučili smo promijeniti redoslijed ranije najavljenih tekstova. Ti tekstovi ostaju za objavu nakon objave ovih najavljenih tekstova, ili eventualno novih u zavisnosti od okolnosti razvoja događaja, ali sada fokus stavljamo na nove nastavke koji razotkrivaju pravne, institucionalne i društvene posljedice podnošenja krivične prijave protiv sudije Šejle Ćatić – kako bi se istina čula jasno i – glasno.

Ovo nije borba samo za kupce stanova u „Lameli B2“.
Ovo je borba za svakog građanina koji sutra može stajati pred sudom i tražiti zaštitu svojih prava – primjenom zakona.

Naša, i Vaša, i svih, je obaveza da se nikada više ne ponovi pravosudni apsurd kakav je izazvao „ŠEJLIZAM“.

Svaka bizarna, nelogična ili nezakonita sudska odluka biće iznesena pred sud javnosti… i POSKOK, koji je već započeo proces institucionalne provjere i istrage.

Serijal se zato nastavlja još snažnije — jer pravda nije privatna stvar, nego temelj društva.

Narednih dana:

73. ANATOMIJA TIŠINE – Kako se rađa institucionalna poslušnost

…svaka tišina ima svoju anatomiju.
U Tuzli, ta tišina ima organe, nervni sistem i refleks straha.
Njeno srce kuca u hodnicima gdje se odluke ne donose zbog zakona, nego zbog ravnoteže između moći i poslušnosti.
A njen nervni centar – onaj koji šalje impuls šta se može, a šta se ne smije – zove se interes…

74. TIHI PARTNERI – Kako kapital diktira presude i kako se stvaraju čudne sudske veze

…u Tuzli, sudska praksa odavno nije pitanje zakona – nego pitanje odnosa.
Postoje odluke koje se donose brže nego što se spis može fizički otvoriti, i odluke koje se ne donose ni nakon godina, iako su sve činjenice utvrđene.
Razlika između tih predmeta nije u pravu, već u tome ko stoji s druge strane sudskog stola…

75. MREŽA PODRŠKE – Kako sudije čuvaju jedna drugu i zašto se nijedna odluka ne preispituje

…pravosuđe u Tuzli više ne funkcioniše kao sistem kontrole – nego kao sistem međusobne zaštite.
U njemu se odluke ne ocjenjuju, nego održavaju, a kritika ne razmatra, nego neutralizira.
To nije greška u sistemu. To je sistem sam po sebi…

76. PRESUDE BEZ ODGOVORNOSTI – Kako se u Općinskomm sudu u Tuzli gubi trag pravdi

…u pravnim knjigama piše da presuda ima za cilj uspostaviti pravdu.
U Tuzli, presuda je postala – krajnja tačka odgovornosti.
Sve prije nje je izgovor, a sve poslije – tišina…

77. REAKCIJA I STRAH – Šta slijedi nakon što istina izađe iz suda

…postoji trenutak kada zid tišine počne pucati – ne zbog buke, nego zbog odjeka istine.
U Tuzli, taj odjek se sada čuje.
Nakon serijala Dokumentovano.ba, koji je razotkrio obrasce „Šejlizma“, mrežu zaštite u građanskom odjeljenju i povezanost s interesima Dženexa, pravosuđe više nije tiho – sada govori šapatom…

78. KAD SE SUD BOJI JAVNOSTI – Kako pravosuđe u Tuzli postaje zatvoren sistem pod reflektorima

…postoje institucije koje žive od povjerenja i institucije koje žive od straha.
U Tuzli, pravosuđe se već godinama održava upravo na – strahu od javnosti.
Dok bi u normalnom sistemu transparentnost bila dokaz snage, u Tuzli je ona postala simbol prijetnje.
Sudovi više ne čuvaju zakon od naroda, nego sebe od pitanja naroda…

79. KAD MOĆ POČNE PADATI – Kako sistem pokušava preživjeti nakon što izgubi kontrolu

…moć ne nestaje naglo. Ona prvo izgubi sigurnost, pa autoritet, a tek onda – smisao.
U Tuzli, taj proces se sada vidi jasno: pravosuđe pokušava da se ponaša kao da se ništa nije promijenilo, dok javnost već zna da ništa više nije isto…

80. POSLJEDNJI REFLEKS – Kako se sistem pokušava spasiti istragom protiv samog sebe

…kada institucije izgube povjerenje, njihov prvi refleks nije da traže istinu – nego da naprave iluziju da je traže.
U Tuzli, taj refleks je sada aktiviran.
Pod pritiskom javnosti, sudovi i pravosudna vijeća najavljuju „unutrašnje provjere“, „analize postupanja“ i „razmatranja odluka“.
Ali iza tih izraza ne stoji ništa osim – sistem koji sam sebe ispituje da bi se oslobodio krivnje…

81. KAD SE ISTINA POČNE BRANITI – Kako institucije pokušavaju diskreditovati svjedoke, novinare i advokate koji progovore

…sistem koji ne može da ospori činjenice, počinje da napada one koji su ih izgovorili.
To je faza u kojoj istina postaje optužena, a oni koji su je iznijeli – meta.
U Tuzli, to se upravo dešava…

82. LINIJA ODBRANE – Kako tuzlansko pravosuđe pokušava predstaviti krizu kao napad na nezavisnost

Kada institucije izgube autoritet, ne traže istinu – traže izgovor.
U Tuzli, taj izgovor je pronađen: svaki pokušaj da se govori o zloupotrebama, svaka analiza odluka, svaka medijska objava o nepravdi – sada se proglašava “napadom na nezavisnost suda”.
To je nova linija odbrane sistema koji više ne brani zakon, nego sam sebe.

83. SISTEMSKI KORIDORI – Kako se odluke usklađuju kroz nevidljive veze između suda, ministarstva i investitora

…Tuzla više nema institucije – ima koridore moći.
Oni se ne nalaze u zakonima, nego u hodnicima, kancelarijama i telefonskim razgovorima.
To su putevi kojima se ne kreće pravda, nego interes, i to tačno onim redom kojim ide dokument – od ministarstva, do suda, do investitora…

84. SPREGA I MOĆ – Kako se u Tuzli formirao paralelni poredak koji odlučuje mimo zakona

…u Tuzli, zakon se i dalje piše, ali se ne primjenjuje tamo gdje bi trebalo – u Općinskom sudu u Tuzli.
Jer iznad svakog zakona, stajao je i stoji – dogovor.
Dogovor koji ima svoje aktere, svoje mehanizme, svoje tišine i svoje nagrade.
I koji, već godinama, proizvodi odluke koje liče na pravdu – ali to nisu.

85. PUKOTINA U ZIDU – Kako pojedinci iz sistema počinju slati poruke iznutra

…sistem se ne ruši spolja.
On se urušava iznutra – kada oni koji su ga gradili, počnu da sumnjaju u njega.
U Tuzli, ta faza je počela.
Unutar institucija koje su godinama održavale zid tišine, pojavile su se pukotine.
I kroz te pukotine sada prolazi – istina…

86. NASTAVAK SERIJALA

REAKCIJA SISTEMA – Kako institucije pokušavaju zataškati tragove i pronaći ‘krivca za istinu’

…kada istina počne da izlazi iz zidova, sistem ne traži način da je potvrdi – nego da je ućutka.
U Tuzli je ta faza sada u punom zamahu: pokrenute su interne kontrole, “unutrašnje provjere”, pa čak i neformalne potrage za “izvorima informacija”.
Ali umjesto da se ispita korupcija, zloupotrebe i nepravda, istrage su usmjerene na – one koji su govorili…

87. KAD STRAH PROMIJENI STRANU – Kako javnost počinje diktirati tempo, a institucije postaju taoci sopstvenih odluka

…strah je dugo bio oružje moći.
Ali kad se istina probije do ljudi, strah mijenja pravac.
U Tuzli, više se ne boje građani – boje se oni koji su navikli da odlučuju bez posljedica.
Sudije koje su nekada komandovale tišinom sada izbjegavaju javnost…

88. PAD AUTORITETA – Kada se funkcije pretvaraju u teret, a pozicije moći postaju simboli sramote

…u Tuzli, više se ne govori o moći – govori se o krizi autoriteta.
Sudije, ministri i predsjednici odjela koji su do jučer djelovali nedodirljivo, sada izbjegavaju javnost, sakrivaju se iza fraza i protokola, i pokušavaju sačuvati ono što više ne postoji – ugled bez povjerenja...

89. TRENUTAK ISTINE – Kada sistem više ne može pobjeći od sopstvenih odluka i počinje se suočavati s dokazima

…svaka laž ima rok trajanja.
U Tuzli, taj rok je istekao.
Odluke koje su godinama donosene iza zatvorenih vrata sada stoje na stolu – sa potpisima, pečatima i dokazima koji ne znaju za izgovore.
Sistem više ne može da bježi od svojih papira.
Došao je trenutak kada dokument postaje svjedok, a potpis – priznanje…

90. POSLJEDICE – Kada se sistem suoči s onim što je sam stvorio

…sistem koji je godinama oblikovao stvarnost sada se suočava sa svojom vlastitom sjenkom.
Sve što je pokušao sakriti, sada se vidi.
Sve što je pokušao relativizirati, sada ima ime, datum i dokaz.
A oni koji su mislili da mogu izbjeći odgovornost – postali su simboli onoga od čega su bježali…

91. NASTAVAK SERIJALA – jubilarni

ISTINA KAO PRESUDA – Kako se društvo mijenja kada istina postane trajnija od moći

…moć traje dok ima strah.
Istina traje dok ima dokaza.
A kada strah nestane, a dokazi ostanu – nastaje presuda koja ne treba sudiju.
To je ono što se upravo dešava u Tuzli: institucije još postoje, ali autoritet je preselio – u javnost…

92. NOVA FAZA: Obnova povjerenja i sistemska katarza – može li Tuzla ponovo povjerovati u pravdu?

…nakon svake istine dolazi tišina.
Ali to više nije ona tišina straha – nego tišina promjene.
U Tuzli, nakon godina prikrivanja, urušavanja i razotkrivanja, društvo sada stoji pred pitanjem koje se ne može izbjeći: može li se pravda obnoviti?
I ako može – ko će je graditi…

93. MORALNA REKONSTRUKCIJA – Kako pojedinci iz institucija pokušavaju povratiti lični integritet i povjerenje građana

…u sistemu koji je izgubio vjerodostojnost, svaka iskrena odluka postaje čin hrabrosti.
U Tuzli se počinje rađati novi fenomen: pojedinci iz institucija pokušavaju popraviti ono što institucije nisu znale čuvati – svoj ugled…

94. UNUTRAŠNJI OTPOR – Kako savjest postaje oblik borbe protiv sistemske korupcije

,,,postoji otpor koji se ne vidi, ali se osjeća.
Ne vodi se na ulicama, nema vođe, nema slogane.
To je otpor iznutra – otpor savjesti protiv tišine sistema.
U Tuzli, gdje je decenijama dominirala logika poslušnosti, počinje da se stvara nova mreža ljudi koji ne pristaju…

95. RAZOTKRIVANJE MEHANIZAMA MOĆI – Kako se korupcija u institucijama prilagođava nakon što izgubi monopol nad strahom

…korupcija nikada ne nestaje naglo – ona se prerušava.
Kada izgubi moć prijetnje, oblači odijelo saradnje.
Kada ne može ucjenjivati, počinje da se izvinjava.
Kada ne može skrivati dokumente, počinje ih tumačiti.
Tako i danas, nakon što su mehanizmi pritiska razbijeni i informacije postale javne,
korupcija pokušava da se rebrendira kao sistemska normalnost…

96. OPERACIJA PRANJE OBRAZA – Kako kompromitovane strukture pokušavaju kroz “reforme” spasiti sopstveni legitimitet

…kada institucije izgube moralni kredibilitet, one ne priznaju krivicu –
one organizuju reformu.
Ne zato da bi se promijenile, nego da bi preživjele.
I upravo to se danas događa u Tuzli: sistem koji je raskrinkan, sada pokušava da se „očisti“–
ali ne istinom, nego propagandom…

97. KONTROLISANA TRANSPARENTNOST – Kako se istina pokušava ograničiti i dozira se kao forma institucionalnog marketinga

…u vremenu kada je istina postala prijetnja, sistem ju je pretvorio u proizvod.
Institucije više ne kriju sve – sada kriju kako se otvara.
Transparentnost je postala dekoracija, pažljivo dozirana i planski kontrolisana.
Ne da bi se građani informisali, nego da bi se javnost umirila…

98. FABRIKA ILUZIJA – Kako institucije proizvode privid reda dok sistem tone u moralni haos

…kada institucije više ne mogu opravdati rezultate, one počinju proizvoditi privid rada.
Statistike, izvještaji, sastanci i planovi postaju scenografija koja treba prikriti činjenicu
da sistem više ne postoji – osim kao predstava…

NASTAVAK SERIJALA

99. KULISE DRŽAVE – Kako institucije opstaju zahvaljujući percepciji moći, a ne njenoj suštini

…država više ne postoji kroz moć, nego kroz predstavu o moći.
Njene institucije djeluju, ali ne odlučuju. One sude, ali ne presuđuju.
Donose rješenja, ali ne rješavaju…
Ono što je ostalo nije sistem – to su kulise, pažljivo postavljene da bi sakrile prazninu iza njih.

100. POVRATAK SUŠTINE – Kako pojedinci, univerziteti i nezavisne inicijative počinju stvarati paralelni sistem vjerodostojnosti izvan formalnih institucija

…kada država izgubi autoritet, istina traži novi dom.
A kada institucije više ne proizvode povjerenje, ono se počinje rađati izvan njih.
U Tuzli, i širom Bosne i Hercegovine, polako, gotovo neprimjetno,
nastaje paralelni sistem vjerodostojnosti – sastavljen od ljudi, znanja i ideja koje više ne čekaju dozvolu da postoje…

101. INTELEKTUALNA OPOZICIJA – Kako akademska zajednica postaje nova moralna vertikala u društvu bez institucija

…kada institucije padnu, a moć izgubi smisao, na scenu stupaju oni koji još misle, pamte i vjeruju.
To su profesori, istraživači, pravnici i novinari – ljudi koji nemaju oružje ni funkciju, ali imaju nešto što sistem ne može oduzeti: intelektualnu hrabrost.

102. NOVA AKADEMSKA ETIKA – Kako znanje, istina i karakter postaju politički otpor u vremenu moralne relativizacije

Sistem koji se boji znanja, već je izgubio svaku moć.
Jer nijedna vlast ne može opstati tamo gdje su činjenice slobodne i gdje riječ profesora ima veću težinu od izborne kampanje.
Tuzla danas postaje laboratorij društvene promjene: mjesto gdje univerzitet, javna riječ i dokumentovana istina ponovo postaju osnova moralnog poretka.

RANIJE NAJAVLJENI NASTAVCI SERIJALA

Zbog ozbiljnosti podnesene krivične prijave, redoslijed ranije planiranih tekstova je pomjeren — ali ovi nastavci ostaju ključni za razumijevanje šire slike i biće objavljeni. U njima se razotkrivaju pravne, društvene i ljudske posljedice „Šejlizma“ i pravne nesigurnosti koja pogađa sve građane.
Ovo nije borba samo za kupce „Lamele B2“ — ovo je borba za sve građane koji pred sudovima traže pravdu, danas i ubuduće.

103. GLAS GRAĐANA: KAKO IZGLEDA SVAKODNEVNA AGONIJA KUPACA STANOVA U „LAMELI B2“

…ljudi plaćaju kredite i kirije, gube zdravlje i porodice, a još uvijek ne mogu ući u stanove koje su već platili…

104. CRNO NA BIJELO: DOPIS „DŽENEXA“ I ODLUKA SUTKINJE ŠEJLE ĆATIĆ!

…treći dopis „Dženexa“ od 07.07.2025. s prijetnjom sudskim troškovima gotovo se preklapa s obrazloženjem sutkinje Šejle Ćatić, otvarajući pitanje mogućeg nezakonitog uticaja…

105. KO PROFITIRA OD AGONIJE KUPACA?

…dok kupci gube zdravlje i dostojanstvo, jedini direktni dobitnik apsurdne odluke sudije Šejle Ćatić je „Dženex“, koji kroz prolongiranje procesa može nastaviti vršiti pritiske i ucjene…

106. GLAS JAVNOSTI: SLUČAJ SUDIJE ŠEJLE ĆATIĆ I „DŽENEXA“ KAO SIMBOL PRAVNE NESIGURNOSTI

…građani su zgroženi, a konkurentske građevinske firme već koriste skandal Dženexa u svojim reklamama: „Kod nas sigurno dobijate stan koji kupite!“…

107. SUDSKI PARADOKSI: KAKO JEDNO RJEŠENJE RUŠI POVJERENJE U SVE SUDIJE

…ako isti sud na istim dokazima i činjenicama donosi potpuno suprotne odluke, građani gube svaku vjeru da zakon vrijedi jednako za sve…

108. OD PRIVREMENE MJERE DO KONAČNE PRESUDE: ŠTA DALJE ČEKA KUPCE STANOVA U „LAMELI B2“

…sudbina kupaca sada zavisi od Kantonalnog, Vrhovnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH, pa i od ESLJP, ali i od Federalnog tužilaštva – Posebnog odjela za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (POSKOK)…

109. SVJEDOČANSTVA KUPACA: KAKO IZGLEDA ŽIVOT U PODSTANARSTVU DOK STE VEĆ PLATILI SVOJ STAN – PRIJE DVIJE GODINE?

…pred sudom su ispričane potresne priče kupaca stanova plaćenih prije dvije godine: gubitak kilograma zbog stresa, porodični sukobi, selidbe djece iz škole u školu – agonija koja nema cijenu…

…

SERIJAL SE NASTAVLJA

Serijal će se i dalje nastaviti — istina će izlaziti na vidjelo, korak po korak, sve dok se ne obezbijedi pravda za sve kupce Dženexove Oaze „Lamelae B2“, ali i za sve građane Bosne i Hercegovine koji pred sudovima traže zaštitu svojih prava …i nalete na udar “ŠEJLIZMA”.

VSTV BiH NAJVEĆIM PRAVOSUDNIM SKANDALOM POSTAVIO MUHAMEDA TULUMOVIĆA NA UŽARENU FOTELJU

ČINJENIČNI OPIS I HRONOLOGIJA DJELOVANJA – MAPA NEZAKONITOSTI – KAKO JE NASTAO NAJVEĆI PRAVOSUDNI SKANDAL U BiH

ISTRAŽIVAČKI NOVINARI U AKCIJI – PRIKUPLJANJE DODATNIH DOKAZA DA JE MUHAMED TULUMOVIĆ NEZAKONITO IZABRAN ZA PREDSJEDNIKA KANTONALNOG SUDA U TUZLI

NOVA FAZA ISTRAŽIVANJA – ZAHTJEV VSTV-u BIH ZA DOSTAVU ZAPISNIKA TAČKE 7: KO JE ŠTA ZNAO, KO JE ŠTA PREŠUTIO I KO JE GLASAO ZA NEZAKONITOG KANDIDATA?

DOKAZ KOJI MIJENJA SVE: KANTONALNI SUD U TUZLI POTVRDIO DA JE MUHAMED TULUMOVIĆ POSTAO SUDIJA TEK 06.10.2025. GODINE

JAVNO UPOZORENJE POREZNOJ UPRAVI FBIH I OPĆINSKOM SUDU TUZLA: AKO NE DOSTAVITE PODATKE O TULUMOVIĆU – SLIJEDI KRIVIČNA PRIJAVA

SUDIJA KOJI 12 GODINA NIJE BIO SUDIJA – SADA NA KANTONALNOM SUDU ODLUČUJE O UPRAVNIM SPOROVIMA?!

KADA JE ZAKON JASAN, A SUD GA 12 GODINA NE POŠTUJE – TO VIŠE NIJE GREŠKA, TO JE SISTEM

KO SU SAUČESNICI MUHAMEDA TULUMOVIĆA?